« Svibanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
NIKOLA ŽIVKOVIĆ NA LIDRANU
Na Državni susret LiDraNo sa svojim literarnim radom Pustolovina jednoga vala pozvan je učenik 6. b razreda Nikola Živković. Nažalost, zbog pandemije susret neće biti održan, već će Nikola i njegova mentorica Nataša Jurić Stanković prisustvovati okruglom stolu u virtualnom okruženju. Čestitke Nikoli na zasluženoj nagradi.
Pod opširnije pročitajte njegovu zanimljivu priču o dogodovštinama vala Bisera.
NIKOLA ŽIVKOVIĆ NA LIDRANU
Na Državni susret LiDraNo sa svojim literarnim radom Pustolovina jednoga vala pozvan je učenik 6. b razreda Nikola Živković. Nažalost, zbog pandemije susret neće biti održan, već će Nikola i njegova mentorica Nataša Jurić Stanković prisustvovati okruglom stolu u virtualnom okruženju. Čestitke Nikoli na zasluženoj nagradi.
Pročitajte njegovu zanimljivu priču o dogodovštinama vala Bisera.
PUSTOLOVINA JEDNOGA VALA
Veliki plavi val Biser skakao je po Sjevernome moru kao zečić po livadi. Bio je on dobro poznat po strašnoj snazi. Mnogim je brodovima stao na put, a nijedan ga nije uspio zaobići ili prijeći preko njega, svaki je potonuo. Pravi brodopotapač!
Toga je jutra bilo strašno nevrijeme. More se žestilo, oblaci su se crnjeli, a kiša pljuskala po njemu. Kaplje su udarale o morsku površinu kao oštre sige. Vjetar je zviždao, jurio i isprepletao kišne kapi kao zamršen konac. Velike sante leda gegale su se poput maloga djeteta kad uči hodati. Kilometrima se vidjela samo bijela pjena. Nigdje nije bilo ni ptice ni broda, nigdje žive duše. Sve se zadržalo na kopnu. Valovi su uživali.
Najednom se začu: ,,Apćiha!“ Svi su se začudili. Iako je Sjeverno more jako hladno, nitko se tu nikad nije razbolio. Opet se začu: ,,Apćiha!“, pa opet, i opet… sve dok jedan mališan nije shvatio da je to Biser te uzvikne: ,,Ovo Biser kiše!“ Svi su mu se smijali. Nije mogao podnijeti podsmijeh svojih prijatelja. Samo se stopi s morem i nestane. Zaputio se prema srcu oceana. Razmišljao je kamo će: u nadvodni ocean k pticama, vjetru, valovima ili u podmorski gdje su živjele ribe, koralji i morska trava. Ploveći prema svojemu odredištu, ljutio se na sebe jer se uspio razboljeti.
Ocean mu je mudrim glasom rekao: ,,Očekivao sam te. Što te muči?“ Biser opet kihne. Ocean nije mogao vjerovati svojim očima i ušima: Biser prvi put nije znao što treba reći ili učiniti. Ocean ga je uputio prema Jadranskome moru. Rekao mu je da će za dva dana puhati sjevernjak pa će moći krenuti na put, neka se drži obale i neka kraj dvjesto trideset osmoga svjetionika skrene nadesno. Tada neka zamoli Sredozemno more da mu pokaže smjer. Ako bude problema, neka upita nekoga galeba za koju uvalu ili otok na kojemu će se odmoriti.
Nakon dva dana Biser je u cik zore krenuo na put koji je trebao trajati tri dana i tri noći. Bilo je teško zaobići prijatelje da mu se ne bi izrugivali. Ispočetka je putovanje bilo ugodno, no počeo je puhati južnjak i tjerati ga natrag, pa je morao pričekati u jednoj maloj uvali. Nakon još dva dana nije više puhalo te je mogao krenuti, ali je plivao sporije. Kašalj ga je mučio. Nije mogao niti govoriti, nije čak ni brojao svjetionike pa je slučajno preplivao dvjesto trideset osmi svjetionik. Nasreću, u blizini je bio njegov rođak koji ga je uspješno vratio na pravi put. Objasnio je sve Sredozemnomu moru je Biser nije mogao govoriti od kašlja. Dok je putovao Sredozemnim morem, uživao je u toplini mora i suncu jer toga na sjeveru nema. Pri ulasku u Jadran vidio je mnoge životinjske vrste: lastavice, srdele, lokarde, orade, golube, škarpine, morske kornjače, rakove… Odjednom osjeti škakljanje. Prvo lagano, pa sve jače, pa ga nestade. Nije više kašljao niti ga je škakljalo. Osvrnuo se oko sebe. Ugleda kako morska kornjača gricka morsku travu. Shvatio je da se ta morska trava nastanila u njemu i počela rasti. Što je više rasla, to je on više kašljao. A sad je morske trave nestalo! Sav sretan odlučio je preplivati Jadran.
Izliječivši se, sjetio se svoga Sjevernog mora i prijatelja. Čak mu je i hladnoća nedostajala. Ispričao je Jadranu svoju ludu pustolovinu i zahvalio mu, a ovaj se nasmiješio i rekao mu da pozdravi Arktički ocean. Biser se sav sretan vratio kući. Svima je ispričao svoju dogodovštinu. I dan-danas svi spominju Biserovo putovanje na Jadransko more.