Osnovna škola Petra Krešimira IV. Šibenik

Naši učenici pogledali su zanimljivu predstavu Kazališta Mala scena . Pročitajte osvrt koji su napisali (opširnije).

Više o predstavi

KAZALIŠTE MALA SCENA

Predstavu Kamenje igrali su glumci iz kazališta Mala scena. Likove su igrali Marko Hergešć i Filip Lozić. Predstavu su napisali Tom Lycos i Stefo Nantsou, a oblikovali i preveli na hrvatski Ivica Šimić i Maja Oršić Magdić. Predstava govori o dvojici dječaka. Stariji ima petnaest godina. Njegova obitelj nije u dobrim odnosima i zato je agresivan. Mlađi dječak ima trinaest godina i uvijek pristaje na nagovaranje starijeg. Jednog su dana pokušavali provaliti u nekakvu prostoriju gdje su bili auti da mogu ukrasti znak s auta i onda ga prodati. U jednom se trenutku upalio alarm na jednom autu pa su pobjegli da ih ne uhvati policija. Ove je događaje odlično pratila glazba koju su za predstavu napravili Ivanka Mazurkijević i Stanislav Kovačić. Dječaci su otišli na nadvožnjak kako bi gađali automobile kamenjem. Mlađi je dječak, kao i uvijek, to radio na nagovor starijeg. Nakon nekog vremena pogodili su jedan automobil. Automobil je skrenuo s ceste i jedan je čovjek poginuo, a drugi je teško ozlijeđen. Mlađi je dječak sve to priznao majci, a zatim je otišao priznati policiji. Likovi su imali po dvije uloge, glumili su dječake i policajce. Dječaci su završili na policiji. Majka mlađeg dječaka platila je jamčevinu i dječak je pušten iz zatvora, ali majka starijeg dječaka nikada nije imala toliko novca pa je on ostao u pritvoru. Nakon nekog vremena i njegova je majka našla novac pa je i on izašao iz pritvora. Međutim, njegova ga je majka ostavila i dječak je otišao živjeti kod ujaka. Mlađi je dječak bacio onaj kamen koji je pogodio automobil i zato se njemu sudilo.Nakon napornih mjesec dana suđenja sudac je odlučio da dječaci nisu krivi. Mlađeg je dječaka jako pekla savijest i nikako nije mogao prestati razmišljati o onomu što je učinio pa se na kraju bacio s onog nadvožnjaka s kojeg je pogodio automobil. U predstavi su likovi u ulozi policajaca pitali što mi mislimo, jesu li krivi ili ne. Da su mene pitali ja bih rekla da nisu. Oni jesu odgovorni za smrt tog čovjeka, ali isto tako kao djeca koja nisu baš dobro odgojena i koja imaju problama u obitelji, nisu ni mogli znati kakve su sve poslijedice mogle biti. Oblikovanje svjetla, za koje je zaslužna Željka Fabijanović Šaravanja, bilo je jako dobro jer se svjetolm prikazivao noć i dan, kada bi lik govorio monolog i kada je na kraju glavni lik trebao pasti s nadvožnjaka. Pouka predstave jako mi se sviđa jer danas ima mnogo nasilja među maldima pa je predstava bila baš kao u pravo vrijeme. Ideja govori da djeca ponekad ne znaju razlikovati dobro od zla, a odrasli su spremni da ih osude, a da ne promisle kakvi su oni bili dok su bili djeca.